Odlučujući trenutak

Fotografija Prve čete Udarnog ličkog bataljona u našoj je zbirci zavedena pod brojem PF-P-020-01 sa slijedećim opisom: 'Prva četa Udarnog ličkog bataljona u paradnom maršu. Prvi vojnik s lijeva Arsa Vlaisavljević, pored njega na čelu kolone desno Dušan Vlaisavljević, iza njih bez kape Geco Končar, a skroz desno u četvrtom i petom redu Jovo Hinić i Luka Vlaisavljević. Fotografija je snimljena u selu Drenovi Klanac lipnja 1942.' 

U arhivi Vojnog muzeja u Beogradu ova fotografija zavedena je pod brojem 7524 sa slijedećim opisom: 'Prvi hrvatski proleterski bataljon Božidar Adžija u maršu kroz Liku lipnja 1942. godine'. Na stranicama 352. i 353. u Hronologiji oslobodilačke borbe naroda i narodnosti Jugoslavije 1941.-1945. godine (Vojnoistorijski institut, Beograd, 1964.) na nalazi se ista fotografija s drugačijim opisom: 'Čelo kolone 1. hrvatskog proleterskog bataljona na prolazu kroz oslobođene krajeve 1942. godine'. Fotograf Žorž Skrigin je u svojoj knjizi 'Rat i pozornica' (Turistička štampa, Beograd, 1968.) ispod iste fotografije na stranici 26 stavio slijedeći opis: 'Marš boraca 1. ličke udarne brigade, 1942. godina.' Ista fotografija objavljena je i u knjizi 'Ličani na Zuleševici' (Janković, Dušan. Ličani na Zuleševici, Narodna armija, Beograd, 1971.) na strani 48 i 49 s opisom: Prva lička brigada na putu kroz Liku 1942. godine, autor fotografije Žorž Skrigin. 

Ovu ikoničku fotografiju pratili su različiti opisi i različiti načini uporabe. Sa sigurnošću možemo tvrditi da po prvi put  u većoj nakladi objavljena 25. veljače 1945. godine u prvom broju lista 'Front' koji je iz tiska izašao još za vrijeme žestokih borbi za oslobođenje. U novinama je objavljena sa šturim opisom: 'Lički proleteri na maršu'.

Desetljećima su postojale oprečne informacije o samoj fotografiji. Istražujući povijest i kontekst nastanka ove fotografije došli smo do pisama u kojima pojedini svjedoci u svojim dopisima različitim medijima tvrde da se na čelu kolone nalaze komandant i politički komesar bataljona Milan Šijan i Bogdan Vujinović, te da je fotografija snimljena oko 15. jula 1942. Također se tvrdilo da je Žorž Skrigin bio u sastavu Agitpropa CK KPH i da je u tom periodu putovao s Otmarom Kreačićom Kulturom, te da je udarni bataljon dobio zadatak da osigura prolaz Agitpropa u pravcu Brinja. Sam podatak teško da je točan, jer je Skrigin sve vrijeme bio član Kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije, a u partizanima se nalazio od travnja 1942. godine. 

Drugi pak svjedok Jovo Skendžić Jovcek tvrdio je da se skroz lijevo na čelu kolone nalazio njegov brat Milan Skendžić - Milcek što su kasnije navodno potvrdili i policijski izvori. Međutim, ta priča je dovedena u pitanje i nikada do kraja nije potvrđema. 

Trebalo je proći još puno godina da bi se saznalo da je prvi vojnik s lijeva Arsa Vlaisavljević, koji je potom identificirao i lokaciju snimanja i druge borce. Pored njega se na čelu kolone skroz desno nalazi Dušan Vlaisavljević, iza njih bez kape Geco Končar, a skroz desno u četvrtom i petom redu Jovo Hinić i Luka Vlaisavljević. To je potvrdio i Geco Končar koji je 17.12.1980. gostovao na televiziji Zagreb i tom je prilikom izjavio:

'Naš se bataljon zvao 1. udarni bataljon Hrvatske i bio je samostalan bataljon u vrijeme kada je Žorž Skrigin snimio tu fotografiju. U sastavu je bilo čak 300 boraca, a samo u Prvoj četi nas 107. Mi smo iz Titove Korenice krenuli za Gacku dolinu već u srpnju. Na tom je području bilo ustaša, Talijana i četnika, pa smo gotovo svaki dan napadali i bili u borbi. U jednom takvom napadu zarobili smo i dvojicu talijanskih oficira iz njihova saniteta. Njima kao da je bilo drago što smo ih zarobili. Nikoliko dana ti su Talijani bili s nama, a kasnije su upućeni u Glavni štab. Mi smo nastavili s borbama u tom području.'

Tko je snimio fotografiju?

Različiti opisi su forenzičkim usporedbama i svjedočenjima nekako na kraju provjereni i usklađeni, ali smo prilikom istraživanja naišli i na pismo koje je dovodi u pitanje autorstvo Žorža Skrigina. 

Uredništvo 'Fronta', odnosno Njegoslav Puharić, urednik rubrike 'Tragom ratne fotografije', je još 1971. godine tvrdio kako fotografiju nije snimio Žorž Skrigin već Ljubomir Naprta Ljuban. Deset godina kasnije Puharić je objavio i svjedočenje Naprte čije dijelove prenosimo u cijelosti:

'Ista fotografija izlazila je i nalazi se u mnogim knjigama i brošurama, panoima muzeja s tematikom iz NOB-a s nazivom partizanski bataljon 'Božidar Adžija'. Ova fotografija je i u albumu ratnih fotografija našeg barda ratne fotografije Žorža Skrigina. Fotografiju sam ja snimio negdje između šestog i desetog juna 1942. godine u selu Drenovi Klanac na dijelu puta iza Babić mosta.  

Čelo kolone sam fotografirao radi druga Gece Končara, tada bez kape i s dvogledom na grudima. Druga Gecu Končara upoznao sam već prvih ustaničkih dana u Lici. Geco je najradije nosio crvenu ličku kapu koju je tada skinuo i bez nje se fotografirao. Šestog lipnja 1942. godine ponovo je Udarni bataljon sa jednom četom Bataljona Božidar Adžija u zasjedi kod Rapajin dola - Brlog sačekao talijansku kolonu. Trinaestog na četrnaesti lipnja 1942. godine bataljon ‘Božidar Adžija’, ‘Krbava’ i ‘Udarni bataljon’ vode borbe sa Talijanima i četnicima u selu Zalužnica, a 17. lipnja Udarni bataljon i Bataljon Božidar Adžija, razbijaju četnike u selu Doljani kod Otočca i 19. lipnja traje borba sa Talijanima i četnicima. Udarni bataljon ostaje cijeli mjesec lipanj 1942. godine na terenu Gacke doline i oko četvrtog srpnja 1942. godine odlazi sa ove teritorije za Gornju Liku i Dalmaciju. Sudjelovao je i u rušenju vijadukta Bender na željezničkoj pruzi Split - Knin - Zagreb.

Drug Žorž Skrigin i članovi Kazališta narodnog oslobođenja NOVJ dolaze u Gacku dolinu sa Prom udarnom brigadom NOV Hrvatske, 31. srpnja 1942. preimenovanom u Prvu ličku proletersku brigadu. Prema ovom jasno proizlazi da ovu fotografiju nije mogao snimiti Žorž Skrigin, a on je ovu fotografiju uvrstio u album svojih ratnih fotografija. 

U mom sjećanju druga Žorža Skrigina, Ivku Rutić, Nadu Basić, Vjekoslava Afrića i još neke, čija imena nisam zapamtio sreo san u selu Škarama oko dvadeset i petog kolovoza 1942. godine, a to je bilo na osam do deset dana prije napada na ustašku posadu u selu Dabar, a taj napad je bio drugog na treći rujna 1942. Oni su u Gacku dolinu došli iz Gorskog Kotara. Iz ove grupe partizanskih glumaca ima još živih svjedoka, pa se možemo i osobno susresti i ove moje navode provjeriti. Poslije oslobođenja Beograda, listopada 1944. godine, Agitprop CK KPJ obratio se svim članovima KPJ i SKOJ-a, borcima NOR-a i građanima, da sva sačuvana dokumenta, filmove i fotografije  iz NOVJ i NOB-a dostave Agitpropu. Poslije presnimavanja, njima će biti date kopije kao uspomena, jer su ih sačuvali. Među mnogim ratnicima koji su se ovom apelu odazvali bio sam i ja. Tada sam predao filmove, fotografije i još neke materijale koje sam snimao ili sačuvao tokom NOR-a, kao i druga dokumenta iz Šeste ličke proleterske divizije Nikola Tesla. Tada sam bio na dužnosti u Komandi grada Beograda kao načelnik Propagandnog odjeljenja i imao sam čin kapetana NOVJ. Sve sam te filmove i fotografije osobno predao pukovniku Stefanu Mitroviću uz zahtjev da dobijem kopije predanih materijala. Međutim, nikada nisam dobio te kopije, a poslije su drugi te moje rate snimke stavljali u svoje albume.

Da kažem nešto i o mom fotografskom aparatu. Ja sam još prije rata posjedovao fotografski aparat Agfa Box Camera 6x9 mm. U toku NOR-a snimao sam sa tim aparatom. Neki od mojih snimaka uvršteni su u spiskove poznatih ratnih snimaka kao Borci partizanskog Bataljona Božidar Adžija na položajima u selu Brlog. 

Filmove sam nabavljao preko partijske veze iz Otočca. Za mene je nabavku obavljao drug Rade Babić iz Starog sela. Rade je strijeljan početkom kolovoza 1942. godine od Talijana u Otočcu. Sestra tog mog suradnika Ivanka Babić danas živi u Beogradu, pa može o toj suradnji posvjedočiti. Na kraju bih zamolio redakciju NIL Front, da se diskusija oko autorstva za ovaj snimak okonča, jer ja ne tražim ni slavu ni tantijeme za svoje učešće u NOB-u i revoluciji, pa ni za snimanje. Poznato je danas svim živim pripadnicima Šeste ličke proleterske divizije Nikola Tesla da sam tokom NOR-a u sastavu Druge ličke brigade i Štaba divizije snimio niz ratnih fotografija i fotografskim aparatom Kodak zaplijenjenim od Nijemaca 1943. godine, a tada sam već bio član Propagandnog odjeljenja Štaba Šeste ličke proleterske divizije ‘Nikola Tesla' - stoji između ostalog u ovom pismu. 

Nije novost da su različite fotografije iz NOB-a potpisivane različitim imenima. Kao i u slučaju fotografskih albuma Mladena Ivekovića, gdje su zaljepljene fotografije mnogih poznatih fotografa koji su kasnije krivo atribuirane i zavedene pod njegovim imenom, posve je moguće da je navedenu fotografiju snimio i Ljubomir Naprta. Pogotovo imajući u vidu da ke Skrigin u istom periodu snimio posve drugačije fotografije.  

Fotografije su za vrijeme NOB-a nastajale kolektivno, sam čin fotografiranja doživljavao se kao dio kolektivne borbe, što je uostalom vidljivo i iz pisma koje smo ovdje objavili. Uostalom jedan od postulata nove lijeve umjetnosti između dva svjetska rata bio je i da se favorizira kolektivni naspram elitističkog  individualnog rada, ali je u konkretnom slučaju fotografska kolektivna borba posve jasan zajednički cilj da se protiv većeg i tehnički superiornijeg neprijatelja dobije borba na reprezentacijskoj razini, a tek onda dokumentira revolucija i oružani otpor. Stoga smo nakon istraživanja o ovoj fotografiji odlučili da se u našoj zbirci autorstvo ove fotografije vodi dvojako, te su posve ravnopravno potpisani Žorž Skrigin i Ljubomir Naprta, kojeg pridodajemo listi partizanskih fotografa.